Dakle, glasovanje je gotovo, sami možete vidi rezultate. Sudeći prema odjavljenom u komentarima, dodatak za anketu ispravno je funkcionirao i prikazuje stvarno stanje stvari. Netko se ne slaže s ovom situacijom, netko smatra da su kapice nedovoljno razvijene, ali konkurencija je konkurencija. Bilo je uvjeta, prema njima, radilo se, onda je bilo glasovanja, pa je sve pošteno.
Dečki, hvala vam svima na sudjelovanju, i onima koji su napravili šešir i onima koji su glasali i upisali svoje mišljenje u komentare! Vrlo je korisno gledati blog očima druge osobe, raspravljati i usvajati iskustvo.
Sadržaj članka
Ne možete svima ugoditi
Treba shvatiti da bez obzira što se šešir pojavljuje na blogu, neće biti moguće svima ugoditi, ovo je zakon. Zakon koji znači da su svi ljudi različiti. Maksimum koji se može učiniti jest odabrati nešto prema većini. Stoga ne morate nikome pisati o lošem ukusu ili na neki način, samo ako je vaše mišljenje drugačije od većine, to samo znači da je vaše mišljenje drugačije, ništa više.
Iz osobnog primjera u vezi s prethodnim predloškom koji su se svi navodno svidjeli. Dakle, kad sam je stavio prije nekoliko godina i kad sam prije godinu dana zamijenio fotografiju u šeširu, nekoliko puta su mi ljudi na osobni način pisali o tome kako su stvari postale loše, vratite se natrag 🙂 Upravo tada na blogu nisam pitao o tome kako mi se sviđa da li imate novi predložak, ali ste ga samo promijenili, otuda slova u PM-u. Uvjeren sam 100% da ako bih i tada učinio isti post «predložak je ažuriran», onda bi u komentarima puno više ljudi napisalo da je sve loše, jer se ne odlučuju svi pisati u PM-u. Ja pokušavam prenijeti ideju da je oduvijek bilo i bit će onih koji ne vole izgled web mjesta, to je neizbježno i normalno.
Trebam li kakav dizajn?
Nadalje želim reći nekoliko riječi o općoj potrebi za određenim ukrasima na mjestu. Osobno to shvaćam prilično mirno, kao, recimo, sliku na zidu ili kao zračno čišćenje brodom automobilom. Sve je isto, auto vozi, stan je isti jednosobni, ali ljepše je gledati. I ljepše je, prije svega, sebi i svojim poznanicima i prijateljima, koji također to vide. Blogovi nisu Facebook sa kontaktima, blogeri nemaju razvojni tim, ne postoji marketinški odjel koji nadgleda interese ciljne publike, pa je lakše povezati se sa svime. Posebno za one čiji blog donosi prihod, jer je bolje usredotočiti se na sadržaj, a ne na omot. Sadržaj, a ne dizajn, razlikuje ovaj ili onaj blog od sličnih, što rezultira i zaradom i rastom čitatelja. A, ako web mjesto nije bujno i ne usporava, unatoč činjenici da ima potrebne i korisne članke, onda je to nužan i dovoljan uvjet za njegovo postojanje. Pred očima imam primjere kada su se web mjesta na besplatnim (ne lijepim) šablonima vodopada razvijala vrlo naglo, dok su super lijepe tiho nestale u zaboravu. I ja također primijetim da ako nekoga čitam, uopće nije zbog dizajna ili šešira, sviđa mi se stil prezentacije i autori tekstova / fotografija.
Također morate razumjeti da je blog autorski projekt, a njegov vizualni izgled trebao bi se svidjeti i samom autoru, jer u protivnom jednostavno neće biti ugodno pisati o njemu. A blog nije komercijalni resurs gdje korisnici plaćaju određenu funkcionalnost i imaju pravo zahtijevati ispunjenje obveza. Blogeri vode svoje blogove u formatu koji im se u početku sviđa, pišu o zanimljivim samim njima, a svoje čitatelje pronalaze upravo zbog svoje vizualne vizije bloga / svijeta / života i zbog ponekad «zlo» okus 🙂 Štoviše, ako se promijene interesi autora bloga (promjena teme, promjena predložaka, promjena životnih principa), tada će se i njegova publika promijeniti, i to je također normalno. A onda svaki bloger za sebe odluči hoće li mu pisati na već nezanimljivu temu radi publike / zarade ili ne pisati.
Naglašavam da su blogovi autorsko-pravni projekti, inače bi sve bilo isto, poput kopije u obliku kopije. Dovoljno je pogledati bezlične portale ili sadržajne farme, tamošnji podaci mogu biti korisni, ali nećete ih čitati kao blog.
pobjednici
- Stanislav Batov), kapa 2.
- Svetlana Zhuravleva (http://aigolana.blogspot.ru), kapa 6.
- Dmitrij Polyakov, kapa 1.
p.s. Moja razmišljanja o podjeli bloga na dva dijela, Putovanje vs Osobno ili Informacije protiv ostatka, ne napuštaju me. Čak bih rekao da me ove misli i sumnje muče već mjesec dana, želim da sve bude učinkovito, da mogu zaraditi novac i korist i za dušu. Ali ni poslovni čovjek niti jednom, tako da je teško nešto odlučiti. Općenito, ako se odlučim, tada ću morati napraviti dva šešira, samo ću znati kome se obratiti.
