Vrijeme je prolazilo i bilo je vrijeme da se krenemo dalje u stranu Kapadokija (Goreme). Odlučili smo proći kroz jezero Beysehir (Beysehir Golu) kako bismo uštedjeli vrijeme.
Jezero Beysehir jedno je od najvećih slatkovodnih jezera u Turskoj. Otvoreni izvori navode da se ovdje razvija ekološki turizam. Jedno je sigurno - ovdje možete šetati zanimljivim rutama do planina i loviti ribolov, kao i plivati do otoka na kojima se nalaze ruševine bizantskih samostana. U Turskoj postoji takvo jezero kao Tuz (Tuz Golu) - slano i djelomično presušeno, ali jednostavno nije bilo dovoljno vremena da se tamo dođe.
Tako. Na dolmushi iz Strana preko Manavgata smo stigli do autoceste koja vodi prema unutrašnjosti i počeli smo se zaustavljati. Tu je započela, komunikacija na turskom jeziku. Na rukama imamo komad papira s napisanim riječima, frazu i jezikom na telefonu. Otprilike 2-3 fraze u pola sata smo savladali. I kako bi sreća imala, svi su Turci htjeli razgovarati, unatoč činjenici da je razgovor bio vrlo jednostran. Dobro je što su me čak i bez problema dostavili. Rekli smo što i gdje trebamo, odgovorili su u dugom monologu i na kraju su nas stavili u auto.
Put duboko u Tursku prema Beysehiru.
Jedan od vozača doveo nas je u kafić i ponudio čaj. I očito nakon što je vidio kako gledamo njegovu salatu, i on nas je naručio. Dobro je da je riječ vegetarijanac (vegetarijanci) internacionalna i to smo prethodno izgovorili, jer bi u suprotnom bilo nezgodno odbiti neko mesno jelo.
Daleko od turističkog područja Turske.
Daleko od turističkog područja Turske.
Karta Turske prevarila nas je, a pokazalo se da ne idemo baš tamo. Bilo je navečer i odlučili smo se autobusom, pa nas je gostoljubivi vozač odveo u grad Seydisehir do autobusnog kolodvora. Začudo, mogao nas je jednostavno odbaciti na ulazu u grad, jer tamo nije trebao ići. I ne samo da se vozio, već je i tražio 20 minuta po gradu u kojem se nalazi ovaj autobusni kolodvor. Sat vremena bili smo u gradu Beysehir, pored istoimenog jezera. U autobusu su, usput, bili televizori, na kojima je, osim televizijskih programa, emitirana i slika kamere.
Udobni autobusi u Turskoj.
A pitanje pred nama bilo je izvanredno. Nalazimo se u nepoznatom gradu, već se smračuje i trebamo naći mjesto ispod šatora. Preporučljivo je na obali jezera, koje se nalazi gdje.
Pola sata kasnije pronašli smo jezero. Samo je to mjesto bilo problema. Pitanja za lokalno govoreći gdje imate besplatnu plažu bila su zbunjujuća. U parku je moj suputnik odbio podići šator. U Rusiji se, naravno, to neće dogoditi vama, ali ovdje počnete razmišljati, zbog dobrog odnosa prema strancima. Nismo voljeli kampirati po cijeni od 25 lira (500 rubalja) po noći iz šatora. Stoga, napuštajući grad s druge strane, našli smo isto mjesto. Ne baš divlji, nedaleko od ceste, i očito je pogodovao ribarima, ali nije bilo izbora.
Ujutro smo vidjeli ljepotu prirode ovih mjesta. Veliko jezero sa travnatim obalama i planinama sa snježnim vrhovima na horizontu.
Beysehir - jezero u Turskoj.
Ako ste u tim dijelovima, ima smisla voziti se daleko od grada i potražiti mjesto za šator ili kampiranje. Siguran sam da postoji. Put ide dovoljno dugo uz jezero.
Put uz jezero Beysehir.
Beysehir - jezero u Turskoj.
Niste zbunjeni u imenima? Seydisehir, Beysehir? A onda će u sljedećem članku biti o Nevsehir. U početku sam se zbunio i svaki put kad bih provjeravao kartu.
Naše kukuruzno polje u gradu Beysehir.
Grad Beysehir. purica.
Svi dijelovi priče o našem neovisnom putovanju u Tursku:
put - Kemer - Antalija - Demre (svjetovi) - Olympus i Cirali. - Strana - Jezero Beysehir - Kapadokija - Göreme - Ankara - Adapazar - Karasu - Istanbul
