Na povratku iz Chiang Saena ušli smo Wat rong khun (Bijeli hram na Tajlandu) koji se nalazi pored Chiang Raija. I kad smo saznali da nije samo u blizini, već i na autocesti koja vodi do Chiang Maija, odmah smo odlučili da pokušamo autostopirati. Uostalom, ovo je nova zemlja i potrebno ju je provjeriti da li postoji nešto korisno za backpackers. Prije toga nekako nije postojala mogućnost. Fotografije i teksta gotovo da neće biti, samo nekoliko minuta pozitivnog i zabavnog videa, ma, bar nam se tako činilo.
Iz sebe mogu reći da sam jako volio autostopiranje oko Tajlanda, a iako smo vozili samo 180 km, što se ne može nazvati velikim iskustvom. Međutim, određeni zaključci mogli bi se izvući sami. Usput, naše posljednje autostopiranje bilo je u Francuskoj i iz nekog je razloga bilo puno složenije.
Ne samo da smo stigli puno brže nego u autobusu, bila je i vrlo pogođena lakoćom ove akcije. I ne toliko iz činjenice da smo stajali na stazi ne više od 20 minuta, koliko iz atmosfere tajlandskog autostopiranja - toplo je, sunčano, možete se voziti u leđima s povjetarcem, Tajlanđani se zaustave, nasmiješe i rado se dignu. A ipak razumiju i engleski! Općenito, sve je zabavno i lako.
Autostopom na Tajlandu
Autostopom na Tajlandu
Autostopom na Tajlandu
Odmah još tursko autostopiranje Sjetio sam se kako smo tamo morali ne samo na prste i uz pomoć frazema objasniti kuda idemo, nego i objasniti zašto nam je to potrebno. Svaki Turčin trudio se da nas ne vodi autocestom prema naprijed, već do najbliže autobusne stanice. Ali u jednoj se zemlji slažu - novac se nije pojavio ni na autocestu na Tajlandu, ni na autostopu u Turskoj..
Darja:
Prvi automobil koji je stao pokazao se pikap, napunjen do kraja s ljudima i nekim vrećama. Dugo smo pokušavali objasniti vozaču da želimo autostop i to «hvala, ali pričekat ćemo sljedeći auto». Kad je otišao, shvatio sam da sve neće biti tako lako kao što mi se činilo. Prije svega, kako možemo objasniti srdačnom, ali potpuno nerazumljivom Tajlandu, šta je to autostopiranje i zašto nam ne treba autobus. I kako to pokazati gestama? Ali kako ga smiriti i reći da nije važno da on putuje samo na pola puta, izaći ćemo tamo, gdje skrene s ceste, i uhvatit ćemo drugi automobil? Toga se vjerojatno najviše sjećam iz čitavog autostopiranja, prvi put se nisam mogao objasniti tako da prvi put nisam mogao shvatiti kakve plesove nisam odgovarao autu. Jedan je vozač čak morao reći svemoćan «u redu» i pusti ga u miru, jako se zabrinuo da ne govori engleski i nije razumio što tražimo.
Pa, i tako - stvarno je to bio jedan od najlakših autostopiranja koje sam ikad imao: automobili su se brzo zaustavili, vozači su bili simpatični i ljubazni, bila je zanimljiva i zabavna za vožnju, posebno straga. I s posljednjim autom zaista sam imao sreće - bio je to klasični autostoper s vrlo zanimljivim razgovorom, jer vozač je tečno govorio engleski, pitao za Rusiju, pričao nam mnogo zanimljivih stvari o Tajlandu, pa čak i put nas doveo do termalnog izvora, samo da pokaže koje zanimljivosti imaju ovdje.
Općenito, autostopom na Tajlandu ide jako dobro, iako mi se činilo da su od cijelog skupa automobila vaši samo oni u kojima vozač ili suvozač barem malo govore engleski. Ali to su samo prvi dojmovi, pokušat ćemo još!
p.s. Daša nije mogla odoljeti i nije napisala svoje dojmove, pa ovaj put opet malo teksta nije uspjelo))
