Kratki post. Želim podijeliti, dobro, ili se hvaliti sa svima koji vole ono što su o meni napisali u časopisu. Da, ovo nije National Geographic bilo koje vrste, već samo časopis zračne luke Yakutia, koji leži na stražnjem dijelu sjedala, ali ipak. Čitatelj je poslao fotografije, pa, kako da ih ne objavim na blogu 🙂
Bilješka o časopisu
Citat:
«Dugogodišnje putovanje, koje je autor pažljivo izmijenio, razvilo se u skladne redove piktograma. Svi su materijali postavljeni na policama - zemljama-dijelovima svijeta. Oleg dijeli ne samo prekrasne krajolike, već i informacije korisne turistima. Na primjer, bloger je proveo eksperiment, koji je rezultirao izborom bankovnih kartica za putovanja i vizualnim izračunom povrata novca; testirana usluga prijenosa na Tajlandu i ne samo; sastavio je ocjenu osiguravajućih društava i mrežne vodiče temeljene na potezima s jednostavnom navigacijom. Pretplatnici se iskreno zahvaljuju: «... putovanje je bilo planirano neovisno ... većina vaših vodiča. Hvala vam, sve je bilo vrlo korisno.!» Dok na savjetu blogerke, turisti piju voćne vratove u najboljem reggae baru na Koh Samui, autor se preselio u Haifu. Čini se da opet imamo sreće - čekamo vodič za Izrael.»
Mala kolumna o meni u časopisu Yakutia
Uzbuđivali su se, naravno, s Izraelom. Ali jednog dana, da 🙂 Općenito, općenito, iznenađujuće je dobro napisano. A onda se dogodilo na različite načine. Obično su samo tražili dopuštenje, a zatim su dali još jedan nacrt za odobrenje.
Neke misli
Kad sam prvi put započeo blog, stvarno sam se želio pokazati gdje god je to bilo moguće: na drugim blogovima, u novinama, na televizija, na radio (linkovi su primjeri). Stoga sam uvijek bio zadovoljan bilo kojim intervjuom. Ali vrijeme je prošlo i shvatilo sam da su takve stvari, naravno, ugodne, jer će vas tisuće ljudi vidjeti / čuti, ali to uopće ne utječe na moj projekt. Mislim na ovu stranicu. Ne utječe na njegov razvoj i ne dodaje čitatelje.
Vjerojatno, ako je Channel 1 govorio o meni, i to ne u obliku 5-minutnog videa, već u polusatnom formatu prijenosa, onda bi to možda imalo smisla. No trik je u tome što se sada TV prostor zapravo ne preklapa s mrežom. I na televiziji to razumiju pa polako ulaze i u Internet. Stoga bi smisao intervjua na Youtubeu bio puno veći od onog na TV-u. S druge strane, imam informativni projekt i po defaultu neće privući čitatelje iz takvih izvora, maksimalni porast interesa neko vrijeme.
Zašto sam ovo napisao? Ne znam 🙂 Samo sam podijelio svoje misli. U proteklih par godina, 5 puta su me već zvali na TV i odbio sam. Također pozvan da govori osobno pred publikom, da razgovara o putovanjima i tako dalje. Ali kako postoji puno posla i postoji mali interes za takve događaje, odbijam sve, takav sam introvert. Iz nekog razloga, nedavno želim potrošiti vrijeme na korisne vodiče i sama putovanja, a ne na PR. Nešto kao ovo.
