Bakuski metro: karta, opis, fotografija
Metro glavnog grada Azerbejdžana otvoren je 6. studenog 1967. godine. Državna komisija žurila je s prihvaćanjem projekta uoči proslave okrugle obljetnice Oktobarske revolucije, ali putnički promet započeo je 25. studenog. Danas je ukupna dužina njegovih linija 34,5 km. Shema metroa u Bakuu ima dvije linije: crvenu i zelenu i 23 stanice. Od svih stanica, samo «Buckmil» je zemaljski, ostali su smješteni pod zemljom. Sedam stanica odnosi se na duboke građevine. Putnički promet dnevno iznosi najmanje 560 tisuća ljudi.
Povijest izgradnje bakunskog metroa seže u 30-te godine prošlog stoljeća. Još tada je glavni plan razvoja glavnog grada Azerbejdžana predviđao izgradnju podzemne željeznice, ali službeni početak rada na projektu dao je tek 1949. godine u rezoluciji Vijeća ministara SSSR-a.
Tehnički projekt prve faze odobren je 1951., ali promjene na političkoj areni dovele su do očuvanja gradilišta. Projekt metroa oživio je tek 1960. godine, a prvi automobili za potrebe podzemne željeznice počeli su stizati u Baku u ljeto 1967. godine..
Sve najave i informativne oznake u metropoli u Bakuu izrađene su na azerbejdžanskom jeziku. Ruta vlaka označena je na svjetlosnim prikazima u glavi i repu vlaka. Fotografiranje u bakujskom metrou službeno je zabranjeno nakon terorističkog napada 1995. godine, kada je od posljedica požara poginulo 289 ljudi. Danas se možda najveći broj policajaca nalazi u metrou glavnog grada Azerbejdžana u usporedbi s podzemnim željeznicama drugih gradova u svijetu..
Radno vrijeme metroa u Bakuu
Metro glavni grad Azerbejdžana otvara se za putnike koji ulaze u 6.00 dnevno. Zatvaranje stanica događa se točno u ponoć. U vrijeme vrha, interval vlakova u metrou iznosi oko dvije minute, a u drugim slučajevima može biti i do 10 minuta. Vlakovi s grane na kolodvoru «Nariman Narimanov» do stanice «Buckmil» pratio otprilike svakih pola sata.
Ulaznice u Baku za metro
Trošak prije u metrou u Bakuu uvijek je bio jedan od najnižih na svijetu. U usporedbi s moskovskim metroom, cijena karte bila je sedam puta drugačija. Od 1. ožujka 2011, cijena jednog putovanja je 0,20 manata. Tečaj je oko 1,27 američkih dolara za 1 manat. Cijena se plaća plastičnim karticama, koje bi trebale biti nakrčene novcem u predvorju stanica. Kovanice i novčanice nominalne vrijednosti od 10 kope do 20 maraka prihvaćaju se za učitavanje. Vrijednost kolaterala same kartice iznosi 2 manata koja se mogu vratiti kad se kartica vrati na blagajni bilo koje od stanica metroa.